Zagorski list, 08.01.2013.
Božićni koncert
„Bio je to koncert koji pobuđuje plemenite osjećaje, koncert koji uz titranje srca potiče pojavu suza u oku žena, ali i kod muškaraca. Tom raspoloženju, koji i pripada Božićno - Novogodišnjem ozračju pridonijeli su kristalno čisti lirski sopran naše operne dive Lidije Horvat Dunjko koja zadivljujućom vještinom barata svojim glasom i nijansira osjećaje kako kod onih zahtjevnijih kompozicija, tako i kod jednostavnih božićnih napjeva.”
Željko Popović
Večernji list, 22.11.2012.
Koncert Lidije Horvat Dunjko i Ljerke Očić u Beču
„Koncert vrsnih glazbenica, varaždinske sopranistice i operne dive Lidije Horvat Dunjko i zagrebačke orguljašice Ljerke Očić u bečkoj crkvi sv. Petra bio je prava glazbena poslastica 8. Festivala hrvatske glazbe u Beču.
Publika je dugim pljeskom nagradila svako izvođeno djelo, a na kraju su dvije poznate i priznate hrvatske umjetnice i profesorice na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, iza kojih su brojni nastupi u zemlji i inozemstvu, dobile cvijeće na dar za sjajni večernji recital, obilježen dojmljivim glazbenim spletom glasa i orgulja. Sopranistica Lidija Horvat Dunjko svojim osebujnim, kristalno čistim glasom te orguljašica Ljerka Očić svojim tehnički besprijekornim muziciranjem na jednom od najsloženijih glazbala s tipkama na najbolji su mogući način u Beču promovirale hrvatsku glazbenu baštinu i skladatelje od početka 16. do 20. stoljeća te svojim nastupom uveličale ovogodišnji Festival hrvatske glazbe, već etabliran na austrijskoj glazbenoj sceni.”
Snježana Herek
Klasika.hr, 18.11.2012.
O skladbi „Shéhérazade” M. Ravela
„Da je Šeherezada, hrabra i pametna junakinja Tisuću i jedne noći bila i lijepa, moglo se smjesta doznati i iz naslova najnovijeg koncerta Zagrebačke filharmonije iz Crvenog ciklusa. Maštovitost tih naslova Filharmonijinih koncerata je nepregledna, a posljednji je koncert nazvan Šeherezada. Toliko da ne bi bilo zabune. Nadahnuti Šeherezadinim pričama bili su i skladatelji u svojim glazbenim pričama bez riječi. Tih se glazbenih priča dohvatio i Leopold Hager, dirigent zamjetne karijere i česti gost orkestra. Iskusan i uvijek pouzdan, utoliko što uspijeva uvijek osigurati solidne izvedbe...”
Maja Stanetti
Dalje.com, 17.11.2012.
O skladbi „Shéhérazade” M. Ravela
„Glavni gost dirigent Zagrebačke filharmonije maestro Leopold Hager još je jednom oduševio publiku dirigiranjem, a Lidija Horvat-Dunjko svojim osebujnim sopranom.
Koncert je započeo glazbenom uvertirom Šeherezada francuskog skladatelja Mauricea Ravela, a nastavljen njegovim Ciklusom pjesama za sopran i orkestar na temu Šeherezade gdje je svoj pjevački obol dala cijenjena hrvatska sopranistica Lidija Horvat-Dunjko čiji je raskošan glas odgovorio na sve pjevačke izazove Ravelovog djela.”
I.V.
Novi list, 11.07.2011.
22. Lubeničke glazbene večeri
„Sopranistica Lidija Horvat Dunjko pjevački i interpretativno, s mnogo stilskog osjećanja i čistih koloratura, uz dobru potporu ansambla, pjevala je arije iz Händelovih opera, oratorija i kantate. Vokalna umjetnica posebni je pljesak izmamila sjajnom izvedbom vrlo zahtjevne i opsežne arije baroknoga tipa iz Händelova oratorija Samson. Mnogobrojni, poglavito inozemni posjetitelji, u toploj Lubeničkoj večeri, uživali su u simbiozi drevnog ambijenta, stare glazbe i zajedništvu komornog muziciranja vrsnih umjetnika.”
Ramiro Palmić
Svijet kulture, 26.07.2010.
O operi „Rita” G. Donizettija na otvaranju 21. Lubeničkih glazbenih večeri
„U naslovnoj je ulozi nastupila sopranistica Lidija Horvat Dunjko, ujedno i umjetnička ravnateljica festivala dok je ulogu prvog muža Gaspara tumačio bariton Ronald Braus, ujedno i utemeljitelj Opere b.b. dok je drugog muža Beppea tumačio tenor Nikša Radovanović. Orkestrom Opere b.b. i solistima ravnao je maestro Vladimir Kranjčević.
Briljantna Lidija Horvat Dunjko dominira scenom od prvog trenutka. Pjevački suverena a glumački vrlo maštovita, na zanimljiv način koketira kako s prvim tako i s drugim mužem.”
Katarina Zrinka Čičmak
Danas (Beograd), 18.03.2010.
O operi „Rita” G. Rossinija
„Najpre je tako energična Rita zagrebačkih gostiju, u režiji Dinka Bogdanića i sa solistima Lidijom Horvat-Dunjko, Nikšom Radovanovićem i Ronaldom Brausom, dobrano razgalila okupljene svojom dopadljivo predočenom pripovesti o dva muža koja se bore oko zajedničke žene - ali umesto za nju i njeno srce, a ono da je se nekako reše, prikazavši lepe glasove, udešene idealno baš za ovakvu vrstu repertoara, sa britkom razgovetnošću i umesnim marifetlucima kao elementima glume.”
Zorica Kojić
Danas (Beograd), 05.03.2009.
O predstavama „Telefon” i „Medium” Gian Carla Menottija
„Pohvala skladnosti...
I još, zagrebački pevački skup, koji u Beogradu nastupa uz orkestar Madlenianuma, ali i uz svog matičnog dirigenta V1adimira Kranjčevića, čitavim svojim pregnućem emanira pohvalu skladnosti jednog idealnog ansambla, pohvalu uzajamnoj razgovetnosti potom, suptilnosti u sred bujnosti, neukrotive histrionske gipkosti i raskoši u službi precizno osenčenih areala uloga.
Ako ste se još i slatko nasmejali tokom Menotijevog, jedva četvrt sata zvrjećeg, Telefona sa briljantnima Lidijom Horvat Dunjko kao Lusi i Ronaldom Brausom kao Benom, u miniskeću na temu pomagala modernih žena koja, udružena sa pričljivošću i kaćiperstvom, upravo ne ometaju nego baš pospešuju ljubav ukoliko je ova iskrena, onda je već sledeći Medijum mogao da vas zaledi zlokobnosću svog libreta, razmahnutog fascnantnim scenografskim rešenjima i punoćom pevačkog ansambla...”
Zorica Kojić
Kulisa eu, 17.02.2009.
O predstavama „Telefon” i „Medium” Gian Carla Menottija
„Izrazito komorna radnja Telefona, ovisna poglavito o protagonistici - pjevački suverenoj i scenski razigranoj Lidiji Horvat-Dunjko u ulozi Lucy i njezinom partneru Ronaldu Brausu kao Benu, dobro se uklopila u prostor u kojemu je jedino bitno postojanje telefona.
Lidija Horvat-Dunjko suptilno je ocrtala lik Monike i uspjela postići onaj anđeoski karakter u glasu koji ta uloga u nekim prizorima zahtijeva.”
Marija Barbieri
Varaždiske vijesti, 03.02.2009.
Povodom 20. obljetnice umjetničkog djelovanja
„Pred prepunim gledalištem HNK-a u Varaždinu, 31. siječnja 2009. godine, varaždinska sopranistica Lidija Horvat-Dunjko proslavila je 20. obljetnicu umjetničkog djelovanja.
Nastupom u opernoj farsi II Signor Bruschino G. Rossinija, umjetnica je još jednom pokazala svoju iznimnu pjevačku i glumačku darovitost te visoku profesionalnost. A zahvaljujući dobro uigranoj ekipi glazbenika, pjevača i i plesača, cijela je izvedba odisala profinjenošću i smirenom lakoćom, pa je i za slavljenicu i publiku to bila večer za pamćenje.
Izvedbom je dirigirao maestro Vladimir Kranjčević, a uz Lidiju Horvat u ulozi Sofije nastupili su Alen Rusko, Ronald Braus, Stjepan Franetović, Ozren Bilušić, Blanka Tkalčec, Vatroslav Maltar i Zvonimir Ivanović. Redatelj predstave je bio Dinko Bogdanić a orkestralnu pratnju osigurao je Komorni orkestar Opere b.b. iz Zagreba.
Oduševljena publika slavljenicu je nagradila dugotrajnim pljeskom, a nakon toga su na scenu stupili čestitari s obiljem prigodnih riječi i cvijeća. Slavlje je nastavljeno u svečarskoj atmosferi u klubu «Europa media».
Lidija Horvat-Dunjko dobitnica je mnogih državnih i međunarodnih nagrada i priznanja, a u svojoj dosadašnjoj karijeri ostvarila je više od 30 velikih opernih uloga u zemlji i inozemstvu.
Iznimna darovitost, bogato moduliran glas, velika muzikalnost i glazbena naobrazba koja je započela u Varaždinu a produžena u Zagrebu i Beču, svakako joj osiguravaju nastavak plodne umjetničke karijere.”
Vjesnik, 07.03.2007.
O predstavi „Adventures” Györgyja Ligetija
„Riječ je o Aventures, za tri pjevača i sedam instrumentalista, u kojoj su svoje interpretacijske sposobnosti bili pozvani pokazati sopranistica Lidija Horvat Dunjko, mezzosopranistica Helena Lucić i bariton Josip Lešaja.
Spomenuti su dokazali da im raznovrsnost Ligetijeva postava vokalne artikulacije ne zadaje problem, već ih, naprotiv, motivira na dodatno iskušavanje vlastitoga razumijevanja nebrojenih artikulacijskih mogućnosti koje im se pružaju. Stoga su i zaslužili najsrdačniji pljesak večeri.”
Mirta Špoljarić
Globus, 09.02.2007
O predstavi „Krabuljni ples”
„Uloga paža Oscara sasvim je odgovarala čistim koloraturama Lidije Horvat-Dunjko, koja je uz to svojim scenskim nastupom osvježila izvedbu.”
Miomir Žužul
Dubrovački list, 17.05.2006.
O operi „Bastien i Bastiena” W. A. Mozarta
„Uz kazališni komorni orkestar i pod ravnanjem Iva Dražinića nositelji predstave bili su studenti Muzičke akademije iz Zagreba i Međunarodne operne škole Mirula koju vodi naša pjevačka diva, a ujedno redatelj predstave, Lidija Horvat-Dunjko.
Svi skupa su nam priredili jednu relaksirajuću večer, to je bila oaza djetinje sreće, daleko od nasilja i duhovne perverzije kakva nam se nudi sa svih strana naročito na TV.”
Ileana Grazio
Slobodna Dalmacija, 19.08.2004.
„Così fan tutte”, operna premijera škole pjevanja Lidije Horvat-Dunjko
„Razigranu i izuzetno duhovitu režiju koju u tako skučenom prostoru nije bilo lako osmisliti, načinila je voditeljica operne škole Mirula, naša proslavljena pjevačica Lidija Horvat-Dunjko koja je ujedno načinila i zgodnu, praktičnu scenografiju.”
Maja Martinić
Vjesnik, 06.07.2004.
Ansambl „Musica viva” i Lidija Horvat Dunjko u Crkvi sv. Katarine
„Virtuozni ptičji pjev...
Lidija Horvat-Dunjko otpjevala je kantatu za sopran, flautu i continuo Johanna Christopha Pepuscha pod naslovom Cleora Sat Beneath a Shade. Svježe i šarmantno djelovala je i arija za sopran, flautu, obou i continuo A Wood Nymph Thomasa Augustina Arnea s virtuoznim oponašanjem ptičjega pjeva, kojem se izvrsnoj sopranistici veselo pridružila i okarina.”
Višnja Požgaj
Jutarnji list, 30.03.2004.
Koncert povodom 80. godišnjice rođenja Milka Kelemena
„Vrhunskim izvođačima, bez kakvih je svaka, pa tako i Kelemenova skladba samo mrtva nota na papiru, pridružila se potom i sopranistica Lidija Horvat Dunjko vokalno i teatralno majstorskom izvedbom skladbe Sedam patnji, ekološkog antizagađivačkog vriska koji predstavlja koncentrirani sažetak prizora iz Kelemenove opere Apocalyptica.”
Branimir Pofuk
Novi List, 29.07.2003.
Koncert Lidije Horvat Dunjko i Edina Karamazova
„Sjajni glazbenici odlično su interpretirali djela Dowlanda i Monteverdija.
Vokalne pak kvalitete Lidije Horvat-Dunjko, posebno njen svijetli vrlo pokretljivi sopran i velika muzikalnost, bile su idealnom prepostavkom za realizaciju programa posvećenog specifičnoj vokalnoj lirici jednog Johna Dowlanda i njegova nešto mlađeg talijanskog suvremenika, Claudija Monteverdija.”
Bosiljka Perić-Kempf
Vjesnik, 23.07.2003.
Koncert Lidije Horvat Dunjko i Edina Karamazova u Katarinskoj crkvi u Zagrebu
„Radilo se o veoma distingtiranim vokalnim skladbama kao i virtuozno naglašenim stavcima za lutnju solo, ali i o iznimno suživljenoj suradnji vokalne i instrumentalne interpretacije. Koloraturna sopranistica Lidija Horvat-Dunjko, operna i koncertna pjevačica međunarodne karijere, svoje je iznimne glasovne mogućnosti školovala kod najboljih pedagoginja, u klasi Zdenke Žabčić-Hesky na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, usavršavajući se kod dviju velikih pjevačica, Olivere Miljaković u Beču i kod Dunje Vejzović. No i pored takve škole u njezinim se, osobito koncertnim nastupima, sve više osjeća strogo osobni pristup stilskoj interpretaciji; ne čudi stoga što se i sama već uvrstila među tražene pjevačke pedagoge.
Ove večeri se prilagodila karakteru vokalne tehnike daleke epohe. Odlučila se za delikatnu emisiju tona s prigušenim pianima, s dinamikom oslonjenom na dramaturgiju pjevanoga teksta. A sve je bilo oplemenjeno interpretativnom koncentracijom, vidljivom u sjaju pogleda; Lidija Horvat-Dunjko duboko proživljava sve što pjeva, i taj doživljaj prenosi slušatelju i vizualno, pjevajući čitavim tijelom, predajući se glazbi i svakoj pojedinoj izvođenoj skladbi bez ostatka.”
Nenad Turkalj
Vjesnik, 01.04.2003.
O skladbi „Korizmeni diptih” Anđelka Klobučara
„Lidija Horvat-Dunjko je svojim lijepim sonornim glasom kristalne čistoće i topline izvrsno predstavila to dojmljivo djelo.”
Višnja Požgaj
Večernji list, 07.12.2002.
Koncert Lidije Hrovat Dunjko i Saše Dejanovića u salonu Očić
„U posebnom je ozračju solo-popijevke protekao treći salonski domjenak u Salonu Očić. Ispreplevši ljepotu do ljepote - Glucka, Schuberta, majstora hispanskog kolorita, Hatzea, Zajca i Stjepana Mikca - sopranistica Lidija Horvat-Dunjko i gitarist Saša Dejanović ostvarili su rijetko izražajnu sliku bogatih dinamičkih i agogičkih sjenčanja.
I doista, u prave, male, a velike studije i lirski dirljivih i dramatski snažnih stanja pretvorila je Lidija Horvat birane podoknice i uspavanke, prikazavši pritom izvrstan osjećaj za karakterizaciju i artikulaciju tekstovnog predloška, uz kristalno čist zapjev upravo anđeoskog soprana.”
B. Magdić
Jutarnji list, 20.10.2002.
O oratoriju „Stvaranje svijeta” Josepha Haydna
„Poput pravog arkanđela Gabrijela zazvučao je glas Lidije Horvat-Dunjko. Kroz arije je pokazala lakoću glasa i sposobnost izvođenja virtuoznih pasaža, dok je u recitativima bila uvjerljiv narator.”
Dina Pupovac
Jutarnji list, 17.05.2002.
O skladbi „Aventures” Györgyja Ligetija
„Stoga je čak i vriskanje, rezanje, dahtanje, frktanje i još kojekakvo glasanje troje vokalnih solista u avangardističkoj skladbi Aventures za tri pjevača i sedam instrumentalista Györgyja Ligetija Ligetija iz 1962. godine u nastavku zvučalo poput melema. No, glavni razlog vrlo uspjele izvedbe bila je ipak apsolutno profesionalna pripremljenost sopranistice Lidije Horvat-Dunjko, mezzosopranistice Helene Lučić i baritona Josipa Lešaje te njihova uživljena spremnost da odgovore na ekstravagantne zahtjeve Ligetijeva izmišljenog govorno-pjevačkog vokabulara s ravnopravnim udjelom gestikulacije i pantomime.”
Branimir Pofuk
Vjesnik, 11.04.2002.
O skladbi „Sanjači” Mladena Tarbuka
„Osim toga, skladba je uvjetovana suradnjom jedne iznimne pjevačice, sopranistice Lidije Horvat-Dunjko, koja je u stanju ispjevati vrtoglave koloraturne visine sve do trećega A; uposlivši neuobičajeni komorni instrumentarij skladatelj je pronalazio iznenađujuće, veoma apartne zvukovne kombinacije, suživljene glasu te sjajne pjevačice.”
Nenad Turkalj
Vjesnik, 13.07.2001.
Koncert Lidije Horvat Dunjko i Saše Dejanovića
„Tako smo u srijedu prisustvovali solističkom nastupu koloraturne sopranistice Lidije Horvat-Dunjko, koju zbog ljepote njena glasa raskošnog raspona, ali lirskog obilježja možemo nazvati hrvatskim slavujem.”
Nenad Turkalj
Vjesnik, 04. 06. 2001.
O kantati „Carmina burana” i „Catulli carmina” Carla Orffa
„U obje skladbe solistica je bila izvrsna sopranistica Lidija Horvat-Dunjko, pjevačica kristalnih visina i prekrasnih pijana.”
Višnja Požgaj
Vjesnik,14.05.2001.
O skladbi „Sanjači” Mladena Tarbuka
„U prvi plan te večeri izbila je nova skladba samog Tarbuka, njegovih četiriju pjesama iz ciklusa Sanjači divnog katoličkog pjesnika tragične sudbine Nikole Šopa, čiji su ga upravo transcendentni stihovi zbirke pod naslovom Sanjači nadahnuli za vokalno instrumentalni ciklus bez usporedbe u dosadašnjoj hrvatskoj glazbi.
Djelo je očito namijenio osobno sopranistici Lidiji Horvat-Dunjko koja je u stanju otpjevati ton treći A (za usporedbu: to je pet tonova više od poznatog graničnog tona visokog C; krajnje eksponirana uloga Mozartove Kraljice noći u operi Čarobna frula dosiže do trećeg F, dakle tri tona niže). Osim glasovnih akrobacija solistice, skladatelj je uposlio neuobičajen komorni sastav instrumenata, pronalazeći iznenađujuće, veoma apartne zvukovne kombinacije, suživljene glasu te sjajne pjevačice.”
Nenad Turkalj
Glas Istre, 21.08.2000.
Koncert „Musice da Camera” u Poreču
„Vrhunac večeri ostvaren je izvedbom Rameauove kantate L'impatience. Sopranistica je neforsirano i ljupko uranjala u glazbena iznenađenja, nošena snagom linearne energije, uvijek na snažnim harmonijskim uporištima koji kulminirahu smionim efektima.
Lidija Horvat Dunjko uz pažljivu i nadahnutu instrumentalnu pratnju oboe, čela i čembala, lijepim glasom i profinjenom muzikalnošću proniknula je u poznata majstorova izvorišta neiscrpne inspirativnosti - reformacijsku kantorsku tradiciju, njemačku pučku pjesmu i orguljašku uličnu praksu vremena. I u tim brojevima solisti su potvrđivali autorovu poruku kako je glazba laudatio Dei i recreatio cordis, pohvala Bogu i veselje srcu! Dunjkova je pažljivo i uspjelo primarno podcrtavala glazbenu produhovljenu meditativnost i liričnu refleksivnost. I u tim skromnim arijama glazbenici su dosegnuli plastičnu reljefnost tematske izražajnosti i ostvarivali dojam akordičke i linerane punoće.”
Branko Mrkušić
Glas Slavonije, 23.02.2000.
Koncert na Pedagoškom fakultetu u Osijeku
„Briljantnim i suptilnim koloraturnim sopranom uz sugestivnu klavirsku suradnju Darka Domitrovića, Lidija Horvat-Dunjko nam je osvijetlila žanr vokalne lirike umijećem mladenačkoga entuzijazma koji otkriva suvereno vladanje literaturom vokalne lirike bez obzira na povijesni stilski ili vremenski predložak. Šetnja kroz stoljeća vokalne lirike programski je naslovljen koncert Lidije Horvat-Dunjko, koji već naslovom anticipira umjetničku poentu ovoga izuzetnoga glazbenog događaja: djela Durantea, Mozarta, Brahmsa, Straussa u prvom dijelu koncertne večeri, odnosno Debussyja, Hatzea i Delibesa u drugom, dakle na koncertnoj pozornici. Široki stilski raspon vokalne lirike umjetnički je prostor gdje se Lidija Horvat-Dunjko potvrdila kao umjetnica vrhunskoga umijeća, koja poznaje i sjedinjuje u svome vokalnome izričaju upravo ono što je i naslovom koncerta izrečeno: lied, dakle vokalnu liriku i način interpretiranja svojstven svakom od »pravaca« iščitavanja svakoga od autora, odnosno stila (!) izabranih djela ovoga programa lieda. Vokalna lirika Durantea, Mozarta primjerice ili Brahmsa, Straussa, posebice Debussvja nosila je autentičnost pristupa izvođenju. Prije svega kada je riječ o sjajnoj i studiozno razrađenoj tehnici pjevanja - fraziranju koje se razlikovalo od stila do stila (kako dugo nismo čuli na osječkoj koncertnoj pozornici) odnosno »od štima« do »štima« muzikalnosti i dinamičke razrađenosti, tehničkih elemenata, crescenda i decrescenda uz sve ostale izvodilačke karakteristike koje su potvrdile Lidiju Horvat-Dunjko kao stručnu umjetnicu vokalne lirike, a koja evidentno poznaje (blizak joj je) i svijet avangardne glazbe (bilo je to jasno posebice u njezinu tumačenju vokalne lirike R. Straussa, odnosno ciklusa Ariettes oubliées Debussyja).”
Branka Ban
Vjesnik, 10.04.1999.
Koncert „Iz salona Očić”
„Sjajna kolnraturna sopranistica Lidija Horvat-Dunjko, lijepog i dobro školovanog glasa, velike pokretljivosti i blistavih visina, u vrlo je zahtjevnim djelima različita karaktera pokazala s jedne strane toplinu i mekoću mirnih, pjevnih linija (Tomaso Cecchini: Hor Mai), a s druge strane virtuoznost u arijama Georga Friedricha Händela i Alessandra Scarlattia u kojima je glas tretiran poput instrumenta, a u nekima čak imitira trubu i nadmeće se s njome.”
Višnja Požgaj
Opera, XII 1998.
O operi „La fille du régiment”, HNK, Zagreb
„Janez Lotrič was an excellent Tonio, displaying a dazzling voice. Lidija Horvat-Dunjko as Marie performed the virtuoso passages with flourish, revealing imaginative phrasing and a good feeling for the style.”
Davor Schopf
HI-FI, IX 1998.
O CD-u „Lamenti”, Lidija Horvat-Dunjko/sopran, Edin Karamazov/lutnja i teorba
„Dvoje vrhunskih glazbenika koji se međusobno tako očito nadopunjavaju i nadahnjuju, uz veliku kompetentnost Karamazova u pogledu stila izvođenja, stvorili su vrhunsko domaće diskografsko izdanje (snimano u izvrsnim akustičkim ambijentima zagrebačke Ilirske dvorane i varaždinske katedrale) koje je sigurno spremno i sposobno zaokupiti i pozornost inozemne publike. Ujedno je riječ o dobro opremljenom diskografskom prvijencu Koncertne direkcije Zagreb, s odlično dizajniranom knjižicom koja, kako i treba, sadrži i tekstove svih pjesama u engleskom i talijanskom, odnosno latinskom izvorniku te hrvatskim prijevodima Mate Marasa. Bilo da tražite arhaičnu glazbenu pozadinu za duge zimske noći uz svijeće, ili ste upućeni zaljubljenik u glazbu ranijih stoljeća, ovo bi vas dobrodošlo izdanje trebalo mnogostruko nagraditi i zadovoljiti, tim više što uz Karamazovljevo profinjeno majstorstvo na lutnji i teorbi kristalno jasan i čist sopran Lidije Horvat-Dunjko dosiže nove interpretativne vrhunce.”
Branimir Pofuk
VIII 1998.
Koncert „Zagrebačkih solista” na Dubrovačkom ljetnom festivalu
„Pažljivo, kao i uvijek, birajući programe za Dubrovnik, Zagrebački solisti su ovaj put uvrstili u raspored i dvije kantate i tako svoj koncert uresili i pjevom Lidije Horvat-Dunjko, jedne od vodećih hrvatskih sopranistića mlađeg naraštaja.
U njezinu pjevu bilo je one muzikalne neposrednosti i pjevačke i tumačiteljske zrelosti koja je plijenila pozornost i uvjerljivo prenijela obje kantate, za svaku pohvalu, što su i slušatelji i te kako dobro uočili i nagradili pljeskom.”
Miljenko Jelača
Novi List, 23.06.1998.
O operi „Kći pukovnije” Gaetana Donizettija
„Ne manje tešku, možda i naporniju ulogu Marije (koja praktički pjeva od početka do kraja predstave) s mnogo je scenskog šarma i respektabilne glasovne pokretljivosti tumačila muzikalna Lidija Horvat-Dunjko.”
Bosiljka Perić-Kempf
Slobodna Dalmacija, 20.06.1998.
O operi „Kći pukovnije” Gaetana Donizettija
„Njezina velika muzikalnost došla je do punog izražaja u objema lirskim arijama s eteričnim pianima upravo nestvarne ljepote, a smisao za karakterizaciju lika posebno se ispoljio u prizoru lekcije.”
Marija Barbieri
Večernji list, 09.02.1998.
O kantati „Carmina Burana” Carla Orffa
„Eterični ljubavni pjev soprana, pak, pripao je anđeoskom zovu Lidije Horvat-Dunjko, čiji inteligentni piano trik za inače uobičajen forte krik u paklenski postavljenoj zaključnoj minijaturi Dulcissima svakako impresionira i zaslužuje pohvalu.”
Branko Magdić
Vjesnik, 27.09.1997.
27. Varaždinske baokne večeri
„Uz njih je zvijezda večeri bila koloraturna sopranistica Lidija Horvat-Dunjko koja je već stekla naziv varaždinski slavuj. Program je bio većim dijelom posvećen majstoru francuskog baroka Jeanu Philippeu Rameauu čije su dvije sopranske kantate prvi put izvedene u Hrvatskoj. To je i razumljivo, kada se uoče teškoće izvođenja njihovih upravo zadihanih, virtuozno razrađenih i ukrašenih vokalnih linija, što je naša mlada umjetnica otpjevala suvereno i sugestivno, s odličnom dikcijom francuskog jezika.
Dobro posjećen auditorij dugotrajnim je pljeskom i povicima odobravanja ispratio sve izvoditelje, a posebno šarmantnu Lidiju Horvat-Dunjko.”
Nenad Turkalj
Varaždinske vijesti, IX 1997.
27. Varaždinske barokne večeri
„No, zvijezda večeri bila je mlada varaždinska koloraturna sopranistica Lidija Horvat Dunjko, s dvije opsežne i za vokalno izvođenje teške kantate jednog od najznačajnijih skladatelja francuskog baroka Jean Philippa Rameaua. Bio je užitak slušati njen kristalni glas zvonkih visina, koji je s lakoćom svladavao barokne fioriture.”
Dada Ruža
Vjesnik, 30.06.1997.
O premijeri „Otmice iz Saraja” W. A. Mozarta
„Dvojica lirskih tenora, gost iz Poljske Krzystof Szmyt kao Belmonte i splitski prvak Sveto Matošić Komnenović kao Pedrillo, svaki na svoj način i u skladu s ulogom, bili su uzor mozartovskog pjevanja, meki i pokretni u frazi, s delikatnim pianima, baš kao i Blonda Lidije Horvat - Dunjko. U scenskom pogledu svi su donijeli zaokružene likove. Dominirala je lepršava, razigrana Blonda Lidije Horvat - Dunjko...”
Davor Schopf
Vjesnik, 23.09.1996.
O „Orfeju i Euridiki” C. W. Glucka
„Dostojne partnerice bile su joj (gđi. Ruži Pospiš-Baldani) dvije naše mlade pjevačice koje su tek na početku svojega, vjerujemo, također zvjezdanog puta. Lidija Horvat-Dunjko kao idealni Amor, čiji glas kao da je doslovno sišao s neba...”
Višnja Požgaj
Vjesnik, 08.07.1996.
O predstavi „Šišmiš” J. Straussa
„Zahtjevnu ulogu Adele donijela je Lidija Horvat-Dunjko, kipteći i glasovno i scenski poput šampanjca.”
Nenad Turkalj
Varaždinske vijesti, 05.06.1996.
O predstavi „Čarobna frula” W. A. Mozarta
„Kombinacija kolorature s dramskom ekspresijom koju ulogu Kraljice noći, jedinstvena u cjelokupnoj opernoj literaturi, spaja u sebi, našla je, za mnoge neočekivano, u Lidiji Horvat-Dunjko izvrsnog interpreta. Puštajući svoj pokretljiv glas da s prirođenom mu lakoćom izvodi koloraturne vratolomije, Lidija Horvat-Dunjko je u uvodnim dijelovima obje svoje arije uvjerljivim uživljavanjem u karakter lika postigla i tako potrebnu dramatičnost izraza. Njena Kraljica noći odlikovala se ekspresivnošću postignutom bojom glasa i načinom interpretacije, dopunjena blistavim koloraturnim pasažima besprijekorne intonativne jasnoće.”
Bosiljka Perić - Kempf
Večernji list, 27.11.1995.
Koncert „Zagrebačkog kvarteta”
„Dragulj od glasa...
Pravi dragulj na pravom mjestu! To je pjevanje Lidije Horvat Dunjko, čiji se zvonki sopran prelijepih piana i fino vođenih legata s nimalo nevažnim dodatkom prirodne muzikalnosti, i prošle subote idealno stopio s marcipanskom pozlatom Ilirske dvorane. I zato bi se u našu mladu damu s draguljem od glasa, sigurno zagledao i salzburški Amadeus, kojem je kao gošća Zagrebačkog kvarteta, Lidija Horvat te večeri pjevala ljupku trodjelnu ariju iz opere II Repastore, te posebno nadahnuto, u nekom začudnom miru duhovne ravnoteže, bisernu suzu od moteta Ave verum corpus.
Sve je, baš sve, u toj interpretaciji disalo toplim pjevom ukusno doziranog sjenčanja tonskih boja, nad kojima se uz primjernu kvartetsku pozadinu, uvijek isticao zarazno svjež izraz Lidije Horvat Dunjko. I bilo bi lijepo stoga toj pjevnijoj varijanti Mozartove koncertne kajdanke uskoro pridodati i one koloraturnije primjerke, što kao da vape za draguljnim glasom zagrebačke Varaždinke.”
B. Magdić
Vjesnik, 18.08.1995.
Osorske glazbene večeri
„Pečat ekskluzivnosti osorskom festivalskom programu dao je recital sopranistice Lidije Horvat - Dunjko. S ukusom sastavljen koncertni raspored obilježila je prva izvedba mladenačkog opusa Pere Gotovca, Tri kajkavske na stihove D. Domjanića. Lidija Horvat - Dunjko, zahvaljujući svom lakom, pokretljivom sopranu, muzikalitetu i osjećaju za tumačenje teksta pjevala je prirodno i jednostavno, dajući time uvjerljivost svakoj svojoj interpretaciji. Potvrdila je to i izvođenjem impresionistički profinjena vokalnog ciklusa Odrazi Marka Ruždjaka, kao i rafiniranim Arriettes Oubliées C. Debussyja. Svoj recital okrunila je s odabrane četiri popijevke R. Straussa potvrdivši se definitivno kao nadahnuta interpretkinja solo pjesama koja u svojoj generaciju među našim pjevačima zapravo nema konkurencije.”
Bosiljka Perić - Kempf
Vjesnik, 10.06.1995.
O predstavi „La Bohème” G. Puccinija
„Na kraju posebno treba istaći dvije glavne ženske protagonistioe, dvije mlade sopranistice, koje su svaka na svoj način ostvarile uistinu blistave kreacije, i to podjednako impresivno u pjevačkom i u glumačkom pogledu.Lidija Horvat - Dunjko bila je idealna grizeta Musetta, zavodljiva, razigrana i sigurna u sebe i svoje pjevačke i glumačke sposobnosti. Njezin blistavi koloraturni sopran, savršena tehnika i pokretljivost tvorila je zanimljiv i dinamičan kontrast s nježnom i prozračnom bolesnom prijateljicom.”
Višnja Požgaj
Varaždinske vijesti, 11.01.1995.
„Prvi uzdasi i odobravanje publike pojavili su se nakon Viline pjesme, to jest arije Hanne iz Vesele udovice, u kojoj je do punog izražaja došao senzibilitet i mekoća glasa ove već iskusne varaždinske pjevačice. A pravu euforiju u dvorani izazvala je izvedbom valcera Proljetni zvuci Johanna Straussa, pjevajući savršenom lakoćom i intonativnom briljantnošću koloratura.”
Eleonora Ernoić
Zugabe (Insbruck), XII 1994.
O premijeri opere „Die Eroberung von Mexico” W. Rihma
„Lidija Horvat iz Hrvatske pjeva ekstremno visoku sopransku partiju u Rihmovom Osvajanju Meksika. Njen glas s pravom se može označiti izuzetnim, i dopire u svojoj visini daleko iznad najviših tonova Kraljice noći, naime, sve do kraja klavirske tastature.”
Stephan Rehm
Slobodna Dalmacija, 06.02.1994.
O cjelovečernjem recitalu u Splitu
„Ono što je najviše moglo oduševiti u cijelom izlaganju jest poletnost i jasnost izlaganja mladih umjetnika. U dinamizmu izvođenja redali su se prizori melankolije, zaljubljenosti i bola ali u izričaju ni jednom nije nedostajalo svježine, glazbene vještine i znanja. Onaj očaravajući polet i razigranost, koja npr. stoji u naravi Mozartova stvaralaštva, ovdje je iznesena u obilju fluidnih vokalnih nijansi, ali i kroz skokovite vratolomije, koje ni u jednom trenutku nije pratio zamor ili nesigurnost Lidije Horvat - Dunjko. Dapače, ona je to izvela sa suverenošću, koja se ne očekuje od umjetnice njezine dobi i iskustva. Vrhunac osobna umijeća iznijela je kroz briozno izvođenje Amora R. Straussa. Kroz ovaj predložak uspjela je ne samo iskazati veliku vještinu tonskog sjenčenja, nego prirodnim i spontanim izričajem dostići ujedinjenje vokalno scenske kreacije.”
Miljenko Grgić
Slobodna Dalmacija, 08.11.1993.
O premijeri Verdijevog „Rigoletta”
„Bez ikakvih zadrški njezin debi u ulozi Gilde zavrjeđuje pohvale. Pokazala je pjevačku kulturu, finoću u vođenju fraze, iznenađujuću lakoću i prirodnu spontanost u koloraturama i sl.”
Miljenko Grgić
Večernji list, 28.06.1993.
„Vjerojatno jedino Lidija Horvat u izboru mladih pjevača može tako precizno i nepojmljivom, oduševljavajućom lakoćom prijeći kaskade Mozartova moteta Exultate, jubilate uz nenametljivu pomoć Filharmonije.”
Maja Stanetti
Vjesnik, 27.03.1993.
O koncertu za koloraturni sopran R. Gliera
„... mlada je umjetnica ljepotom svog, u velikom rasponu ujednačenog glasa i fenomenalnom zvonjavom visokih tonova, uz nepogrešivu intonaciju i u suradnji s dirigentom kakav je Arnold Katz, oduševila auditorij.”
Nenad Turkalj
Večernji list, 23.07.1992.
„Večeri na griču” - recital „Bajkovita bjelina”
„Pravi je užitak slušati Lidiju Horvat! Baštinivši bogomdani glas zvonkih visina i besprijekorne intonacije, zagrebačka Lady Sram uvijek iznova zadivljuje svojim profesionalnim pristupom glazbenoj formi. Jednako uspješno pjevajući i operetu i operu, vokalnu modernu i delikatnu solo-popijevku, Lidija Horvat sa svojim sopranom čini sve što želi: koloraturno se uzdižući put velikoga ljestvičinoga raspona, ona lako i muzikalno, stilski čisto, a u oblikovanju teksta čudesno razgovijetno svakoj partituri osigurava optimalnu reprodukciju. Zato se i hrvatski i strani skladatelji toliko i otimaju za Lidiju Horvat čije pjevanje već u startu djelu jamči uspjeh.
Prvorazrednim se stoga pokazao potez Koncertne direkcije Zagreb da takvu pjevačicu uvrsti u raspored svojih Gričkih večeri gdje je u utorak, u Atriju Muzejskog prostora, bajkovito bijela pojava Lidije Horvat upravo savršeno izvela niz Hatzeovih, Brahmsovih, Straussovih, Ravelovih i Bjelinskijevih pjesama. Djelujući zrelije, ženstvenije, još nedavni curetak lijepoga glasa sad se interpretacijom dopao i germanski tamnom Brahmsu i Richardu Straussu.”
B. Magdić
Vjesnik, 14.04.1992.
O premijeri predstave „Đerdan”, J. Gotovca
„Ovaj put Đerdan je predstavio tenora Vitomira Marofa, gotovo nepoznatog zagrebačkoj sredini, i omogućio još jedan dragocjen susret s također vrlo mladom sopranisticom Lidijom Horvat. I dok je popularna lady Šram i te kako potvrdila spoznaje o scenskoj i glazbenoj darovitosti, koja u nas još uvijek nije dovoljno iskorištena, njen je partner tek krenuo putem interpretativnog zrenja.
Slavujski glas L. Horvat razvija se vrlo pažljivo, a njezina izbrušena vokalna tehnika posvjedočuje kako su netočne predrasude o pogubnostima Gotovčeva sloga za lirske pjevače.”
Jagoda Martinčević
Hrvatska, 20.12.1991.
„Šteta što je gotovo.
... Burne ovacije, poklici bravo inzistiranje na dodacima i nevoljkost publike da napusti dvoranu Aula Frank Martin, College Calvin, Genève, najbolje govore o kvaliteti muziciranja naših umjetnika.
... Posebna poslastica ove večeri bila je sopranistica Lidija Horvat. Nepoznata publici, ona je odjednom postala favorit prisutnih. Savršenstvo cantillene, duboko proživljeni visoki tonovi, snaga glasa, apsolutno majstorstvo dinamičkog nijansiranja, snaga forte dionica, ili nevjerojatna čarolija njenog pijana, sve je to ovom glasu dalo značajke najvećih soprana svijeta.
... Ne postoji apsolutno niti jedna zamjerka koju je moguće načiniti na račun profesionalnosti i fantastične ljepote glasa koji plijeni. Pred umjetnicom je bogata i plodonosna međunarodna karijera. Ako sav njen repertoar zvuči kao ovaj Ebnera (Rosa Mistica), i Mozarta (Exultate jubilate) Lidija Horvat je vrhunska umjetnica koja tesko da još ima nešto naučiti u svojoj profesiji.”
Arlette Ambrožić - Paić
Slobodna Dalmacija, 31.07.1991.
Dubrovačke ljetne igre
„Tako je slušateljima upriličen susret s nizom pjesama hrvatskih skladatelja, izvedenim na zaista majstorski način kao blistava Liederabend. U tumačenju sopranistice Lidije Horvat i pijanista Vladimira Mlinarića pjesme su iskazane profinjenim iskrenim predanjem, sa i te kako očitim stilskim nijansiranjima te sadržajnom interpretacijom koja se razumijevala ne samo riječju već i ukupnim izrazom mlade umjetnice, uz decentnu a perfektnu pratnju glasovira. Dvoje mladih umjetnika pokazalao je tako zrelost koja se traži za tumačenje Lieda i kojoj su dorasli zaista vrsnici glazbene umjetnosti.”
Miljenko Jelača
Opern Welt, VII 1991.
O premijeri „Weiße Rose”
„Kao Sophie Scholl pokazala je Varaždinka, obrazovana i u Beču, mlada sopranistica Lidija Horvat visok senzibilitet i muzikalnost u intonaciji i sigurnoj impostaciji nježno zvučećih visokih tonova.”
Manfred Blumauer
Kleine Zeitung, 21.04.1991.
O premijeri opere „Weiße Rose” Uda Zimmermanna
„Kao Sophie idealna je 24. godišnja sopranistica Lidija Horvat, studentica Olivere Miljaković, sigurnih visina i snažnog izraza.”
Hansjörg Spies
Vjesnik, 25.02.1991.
O premijeri i praizvedbi musicala „Lady Šram”
„Vrlo mlada Lidija Horvat utjelovljuje Ljerku Šram neobičnim pristupom. Bez ikakva scenskog a pogotovu glumačkog iskustva, ona je svom slavujskom sopranu dodala prekrasan izgled i nepatvoreni šarm naivke, prostodušnost govorenja, prisnost kretnje i mimike sasvim nalik onom nekad tako obljubljenom duhu mlade Jeanette Mac Donald, koju su naše bake obožavale baš kao i Šramicu!”
Jagoda Martinčević
Corriere di Torino e della Provincia, 18.05.1990.
„Glas slavuja... Veoma lijepa izvedba osvijetlila je još bolje čuvstvo ljubavi (svjetovne i duhovne) koju je Mozart osjećao prema svijetu. Lidija Horvat posjeduje nježnost slavuja, te sigurnost i scenski nastup svojstven velikim umjetnicima, tako da je ona velika nada koncertizma...”
Giuseppe Parisi
Večernji list, 01.10.1989.
„Vrhunac koncerta bio je nastup sopranistice Lidije Horvat, koja je uz čembalističku pratnju Dade Ruže izvela tehnički dorađeno i krajnje muzikalno niz vrlo zahtijevnih Bachovih arija.”
Zdenka Veber
Glas Istre, 04.08.1989.
„Sopranistica Lidija Horvat propjevala je šarmom i uvjerljivošću vokalnih ptičica. Ta senzibilna djevojka putenog glasa, komornog volumena, vrsne dikcije, ležerne impostacije i produhovljene mašte naprečac je ganula auditorij rukovetom brižno i s ukusom probranih popjevaka i arija. Takva suptilnost i finoća ne čuje se često.”
Nenad Miletić
Jutarnji program Radio Zagreba, 10.05.1989.
„...Nadajmo se da će i ostali koncerti biti tako ugodan doživljaj, kakav je bio koncert lirskog soprana Lidije Horvat sinoć. Sopranistica s presudnom osnovom - lijepim, čistim i toplozvučnim glasom, koja se prikazala u raznim pjevačkim i interpretativnim, ali uvijek adekvatnim mijenama. U svemu adekvatno vladanje glasom, posebno istančanim fraziranjem i vođenjem poetske niti glazbe, s izrazito sugestivnim ulaženjem u punoću pjevanja i izlaženjem u tišinu kraja glazbene misli, s međuprelivima boja i izražajnim nijansama u glasu...”
Đorde Šaula
Svijet, 27.01.1989.
O predstavi „Così fan tutte”
„Plave oči, urođen dar za glumu, lakoća kretanja scenom, izražajnost lica i pokreta, potpun nedostatak treme, lakoća izraza, te bogato moduliran glas, sve to od mlade sopranistice čine zvijezdu predstave... Nije Lidija Horvat Despina kao druge!!”
Arlette Ambrožić - Paić